Na početku svoje interpretacije Fizike В 1 Heidegger ističe da je »Aristotelova Fizika skrivena i stoga nikad dostatno promišljena temeljna knjiga zapadne filozofije«! Pri pobližem upoznavanju s njegovim tekstom može se razabrati da je ovaj prijekor manje upućen doksografiji i historijskoj filologiji, a više cijelom evropskom i suvremenom filozofskom mišljenju samom u nastojanju da se ono razumije kao cjeloviti sklop i zgoda povijesti te pretpostavka i sastavni dio vlastita mišljenja. U širokoj paleti suvremena razumijevanja, izlaganja i tumačenja Aristotela uopće, Heideggerov pristup u najmanju ruku zaslužuje istu, ako ne veću pozornost nego druga današnja tumačenja. No to ipak ne znači da je suvremena recepcija Aristotela time »apsolvirana«, a još manje da je ona uopće, pa tako ni Heideggerova, »nezavisna« od ranijih pokušaja prihvaćanja i usvajanja Aristotelova djela u sklopu evropske filozofske baštine.
